Mladenci Stefan i Sara Milosavljević došli su čak iz Francuske da bi se u subotu, 8. juna, u Crkvi Svetog Ilije u selu Zagora u Donjem Grblju vjenčali i pred Bogom ozvaničili početak svoje bračne zajednice. Po kanonima Srpske pravoslavne crkve vjenčao ih je otac Jovan Rajak, paroh donjogrbaljski, dok je Milica, profesionalni prevodilac, bila zadužena da na francuski prevede svještenikov blagoslov. Oko 40 uglednih zvanica iz Francuske, članova dvije familije, kumovi, prijatelji i prijateljice Stefana i Sare, uz muziku mladog orkestra, koji je za ovu priliku došao iz Valjeva, imali su priliku da se na 311 metara nadmorske visine, na brdu Sutulija, mjestu na kome je crkva sagrađena pored ilirskih tumula, dive ljepoti panorame sa pogledom na grbaljska sela, Paštroviće, poluostvro Luštica i na otvoreno, modro more. Stefan je Srbin rođen u Francuskoj, a Sara je prava Francuskinja, dok su im kumovi Aleksandar i Slađana Rakočević iz Grblja. Stefan Milosavljević je fudbaler, igra u klubu „Korsika” za Bastiju Borgo, koji je ove sezone ušao u treću ligu Francuske, te je prirodno da su članovi fudbalskog tima sa djevojkama i suprugama bili u svatovima.
Stefanovi roditelji Saša i Vesna Milosavljević, koji 40 godina žive i rade u gradu Miluz u Francuskoj, glavni su „krivci“ što su se ovo dvoje mladih vjenčali u Crnoj Gori, u Crkvi Sv. Ilije u Zagori, u Donjem Grblju.
–Trudimo se da ne zaboravimo srpski jezik i porijeklo, a ovim vjenčanjem vraćamo se svojim korijenima. Neopisiva je pozitivna energija koju ovo mjesto ima, zavoljeli smo prirodu i ovdašnje ljude i prije četiri godine počeli smo da pravimo kuću u Krimovici, susjednom selu. Kuća je sada pod krovom, a naš sin Stefan, najmlađi od naša tri sina, odlučio je da se vjenča ovdje, gdje smo se i mi vjenčali za našu 25. godišnjicu braka. Nismo bili vjenčani u crkvi, te smo riješili da to obavimo 2013. godine upravo ovdje, u Crkvi Sv. Ilije u Zagori, objasnili su Vesna i Saša, koji su 25 godina ljetovali u Budvi, na plažama Jaz, Ploče. Imaju, kažu, ovdje kumove i stiču sve više prijatelja. Saša je rodom iz Petrovca na Mlavi, a u Francuskoj je zaposlen u tehničkoj službi Elektro-gasovodne kompanije, dok Vesna radi kao sekretarka u očevoj firmi. Saša je na vjenčanju nosio ručno rađeni prsluk – jelek opšiven gajtanima, u stilu srpske narodne nošnje iz valjevskog kraja, koji mu je poklonio tast. Nosi ga, kaže, za svako veselje, kao i okruglu bocu rakije, takođe ukrašenu narodnim motivima.
– Otac i majka moje žene - Dragan i Snežana Bajković iz Lastve Grbaljske vjenčali su Sašu i Vesnu, Stefanove roditelje, i evo sada mi, supruga Slađana i ja nastavljamo to kumstvo, kaže Aleksandar Rakočević, rodom je iz Bijelog Polja, koji živi u Lastvi 11 godina. Dragan Bajković je rođen u Grblju, u selu Glavati, gdje je živio do katastrofalnog zemljotresa 1979. godine, kada se preselio na Jaz.
Sada se sa porodicom opet vratio na svoje ognjište.
– Saša i Vesna Milosavljević bili su naši gosti, tako smo se upoznali, tako smo njih krstili, vjenčli, krstili njihovu djecu, evo sad moja ćerka i njen muž krštavaju njihovog sina, to je tri puta kumstvo, objašnjava Dragan Bajković. Na izlasku iz crkve prijatelji su mladencima priredili iznenađenje posipajući ih konfetama, dok je cijela vanjska ceremonija snimana iz drona.
Imaće priliku da se ljepotama sa Crnogorskog primorja i Grblja pohvale prijateljima u Francuskoj i da ih iduće godine dovedu u još većem broju, krštavajući, akobogda, i svoje unuče. Gosti su bili smješteni u lokalnim apartmanima, mnogi od njih u kući Mirjane Petrović, koja je takođe bila među zvanicama.
M.D.Popović